O velikim ljudima

Biti veliki čovjek ne zahtijeva nužno činiti velika djela ili pripadati nekom masovnom uvjerenju

Veliki su oni ljudi koji su spoznali mir u sebi i iz njega pobjegli u nemir svijeta kojem je potrebna pomoć. Oni na drugima ne vide boju kože, oblik nosa, glasove koje tuđa grla puštaju, bore na licu niti polne organe.

Veliki ljudi ne govore o svojim djelima, oni ne upućuju one koji već imaju svoj put nego one koji su sišli sa puta. Tada oni ih vrate na njihov a ne prebace na svoj put.

Veliki ljudi imaju jednostavne i sređene misli. Ne govore mnogo, djeluju prema mogućnostima. Oni su zadovoljna uma, žive u skladu sa svojim potrebama i cijene življenje. Ne tjeraju sebe na odricanje u nekom periodu, ne prinose druge žrtve do samih sebe.

Oni znaju da imaju samo sebe, te da su samo zrno prašine u nepreglednoj pustinji postojanja. Oni ne teže spoznati to znanje jer su svjesni svoga sitnoga sopstva stoga uživaju u bezdanima egzistencije vodeći brigu da na svom putu djeluju najbolje što mogu te šire radost življenja.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s