O muralima, razglednicama i uličnoj umjetnosti: Razgovor sa Nedžadom Isićem

http://karike.ba/o-muralima-razglednicama-i-ulicnoj-umjetnosti-razgovor-sa-nedzadom-isicem/

Prije nekoliko dana, razgledajući po Buybooku naišao sam na veoma zanimljive razglednice grada Sarajeva. Umjesto Sebilja i natpisa “Welcome to” ili “ Lijepi pozdravi” na ovim razglednicama nalazila se ulična umjetnost. Biti ću iskren, za neke od razglednica nisam baš bio siguran da su uslikane upravo ovdje u Sarajevu. Kako su mi murali i street art uvijek bili zanimljivi (a nisam baš imao prilike da steknem neko znanje o ovoj temi), naravno da sam ovo vidio kao sjajan povod da napišem novi tekst za Karike. Stoga sam stupio u kontakt sa Nedžadom Isićem, osobom koja stoji iza ovih razglednica te facebook pagea StreetArt Bosnia and Herzegovina.

Nedžade, reci nam od kud ideja ahivirati street art u vidu razglednice i zašto nešto ovako?

Prije svega želim da se zahvalim vašem magazinu što ste se zainteresirali za Street Art i razglednice na kojima se nalaze murali. Skoro svaki europski grad posjeduje Street Art scenu, pa tako i postoje i knjige u kojim su sadržane fotografije grafita. Nakon prošlogodišnje posjete Berlinu, iz kojeg sam donio jednu takvu, odlučio sam da pokušam da napravim nešto slično i kod nas. Odluka je pala da to bude razglednice. Odabrao sam nekoliko fotografija murala koje sam trenutno imao, a koji su po meni jedni od boljih, ako ne i trenutno najbolji u gradu.

Kako se vršila selekcija street art radova? Da li su ti trebala odobrenja umjetnika ili?

Mislio sam da će biti lagano, da ću to završiti za par sati, no to se razvuklo na par dana. Trebalo je izvući najbolje, a neke sam fotografije ostavio za neki sljedeći projekt. Najteži dio posla bio je pronaći autore istih. Neke od njih sam znao, te nije bio problem, no neki su mi još uvijek misterija. Umjetnike s čijim radovima sam bio upoznat, obavijestio sam o čemu se radi i svi su bili oduševljeni idejom. Naravno, na poleđini svake razglednice nalazi se i ime autora.

Koliko je toga završilo na razglednicama, a koliko stvari se izvorno poslikalo?

Protekle dvije do tri godine sam svakodnevno obilazio gradske kvartove u potrazi za street art-om, te sam tako napravio jako jako mnogo fotografija. Odlučio sam se za ovih deset koje bi možda na najbolji način pokazalo neko novo, urbano lice Sarajeva.

Da li je ovo kraj projekta, nakon što su se odštampale razglednice ili je ideja konstantno nadopunjavati priču s novim razglednicama?

Ne, nije. Već skoro dvije godine na facebooku se nalazi stranica StreetArt Bosnia and Herzegovina koja promoviše razne street art umjetnike i njihove radove. Posjetio sam i neke gradove po BiH, radio fotoreportažu i sada objavljujem njihove murale na istoj. Cilj mi je da što više promovišem, da doprem do naših sugrađana, da to što ovi umjetnici rade nije vandalizam, da, ako im dopuste, zid koji je oronuo oni mogu pretvoriti u jednu predivnu priču.

Naravno da će se u dogledno vrijeme raditi i dopunjavati s novim fotografijama/razglednicama, a imam svakako još par ideja koje će se vjerujem uskoro realizovati. Plan je ove godine posjetiti Street Arts Festival u Mostaru, te posjetiti i napraviti priču o nekoj od europskih street art scena. Također, na Instagramu oni koji žele pratiti moj rad, mogu to uraditi na StreetArtSarajevo profilu (necko_koji_obecava).

Vjerujem da mnogo znaš o ovom zanatu. Zanima me koliko je kompleksna procedura samog oslikavanja? Ono, kao proces, koliko u prosjeku traje samo oslikavanje i da li je to najduži dio posla, ili ipak se više potroši vremena na traženje lokacije i smišljanje rada?

Ne znam o tome baš nešto puno, pošto ja samo fotografišem. Zaboravio sam da napomenem da ja nisam fotograf, nisam umjetnik, ja sam samo ljubitelj street art-a. Ali, koliko je teško iznijeti ideju i sliku na papir, mislim da je komplikovanije to prenijeti na zid. Ne mislim pri tome da umjetnik nije sposoban, nego je to posebno teško uraditi ovdje, u sredini koja još uvijek smatra da je to glupost i da će samo uništiti već uništenu fasadu. Naravno, nije ni legalno, pa onda oni moraju pod okriljem noći da rade u otežanim uslovima. Opet, imate FUU koji dobije potrebne dozvole i tada je mnogo lakše. Naravno da je problem pronaći i dobru lokaciju, one najbolje su već prekrivene reklamama.

E sad, meni je uvijek bilo zanimljivo, drugi umjetnici u svakoj branši stvaraju nešto da bi prodali, ono muzičar kupi instrument pa svira da zaradi, snimi album pa ga prodaje, slikar kupi kistove, boje, platno pa nešto naslika da bi izložio u galeriji pa uzeo lovu od izlaganja, pa onda to prodao… Street art funkcionira na nivou umjetnik ulaže svoj novac u sprejeve i druge potrepštine i onda napravi nešto dostupno svima, i ono nije baš da dobije novac za svoj rad, a ono nije da ne može upasti u probleme. Mislim, pa dragi ljudi zašto vi to radite?

(Smijeh) Pa kod jednih je to ljubav prema umjetnosti, urbana umjetnost koja ima potrebu da mijenja, drugi da pošalju poruku, a treći jednostavno novac ili slava. Potrebno je naglasiti da ima puno umjetnika koji na ovaj način zarađuju i neki novac, dovoljan za kupovinu materijala.

Koliko je uopšte razvijena Street Art kultura u BiH, mislim kako to da sam ja čuo za Lonca, Oko ili Arteza a nemam pojma o lokalnim umjetnicima?

Ova scena se ponovo budi, ali nažalost o njoj se jako malo zna, kao i o umjetnicima koji se bave istom. Artez, Lonac i OKO su priznati street art umjetnici, koji su prisutni na skoro svim važnijim festivalima širom Europe.

Kod nas ću izdvojiti neke kao sto su Deni Božić, mladi umjetnik koji je skoro cijeli Doboj, nakon poplave koja je zadesila taj grad, uljepšao svojim muralima, a da pri tome ima i podršku lokalne zajednice.

Rikardo Druškić, fantastični mladić koji je naslikao nekoliko murala u Sarajevu, a nedavno jedan u Pozorištu Mladih, potom mural u Radićevoj ulici, nedavna izložba radova u SCC te video projekcija na LED SCREEN-u

Patwo je naslikao jedan od najboljih murala a koji se nalazi na parkingu bivšeg Vaso Miskin Crni.

HAD iz Visokog, dečki koji rade wallcut tehnikom, sigurno su jedinstveni na području Balkana,  unutrašnjost starog silosa su pretvorili u jednu ogromnu galeriju, zasigurno su zaslužili puno više pažnje u medijima. O njima su pisali uglavnom lokalni mediji, te par njih iz Amerike.

Potom tu su VENER, NEMO, Ljubomir Todorović, Boris Stapić, Mensur Demir, Tuze, Wamzone, umjetnik koji je u sarajevskom naselju Čengić Vila uradio fantastične crteže na nekoliko zgrada.

Ali sam zato čuo za Festival ulične umjetnosti u Sarajevu, Street Arts Festival u Mostaru, koliko su oni bitni za umjetnike? Za koje festivale nisam čuo, a onako bitniji su u BiH?

FUU radi jako dobro, ovo mislim da je već 2. fest po redu, a za jako kratko vrijeme su uspjeli da okupe mlade umjetnike koji su nam poklonili nekoliko murala u gradu (Radićeva ulica, Dobrinja i Kampus).

Mostarski Festival svake godine je sve bolji i bolji, naprosto me svaki put pozitivno iznenade brojem učesnika i fantastičnim muralima. Pored njih odlično to radi i Prijedor, koji ima svoj projekat “PRIJEDOR-GRAD MURALA” gdje se svake godine naslika po jedan mural… Banja Luka je imala Flaster JamFest, ne znam da li još uvijek postoji ovaj festival, ali tu moram spomenuti fantastični mural koji su zajedno radili Artez i Lonac.

Za kraj, da li Sarajevo (i BiH) očekuje svijetla budućnost po pitanju Street Arta?

O da, definitivno. Nove svježe snage dolaze na scenu. Već neko vrijeme pratim radove nekolicine. Ovom prilikom bih pohvalio i Galeriju Brodac koja podupire rad mladih umjetnika izložbama u njihovom prostoru.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s