12. FRKA

http://www.ziher.hr/12-frka-1-dan-svakodnevnica-iz-cetiri-razlicite-perspektive/

http://www.ziher.hr/12-frka-2-dan-zivot-je-bio-ko-san/

http://www.ziher.hr/12-frka-3-dan-smrt-u-obitelji/

Prvog dana filmske revije FRKA u selekciji kratkog igranog filma publika je imala priliku pogledati četiri rada koji imaju zajedničku temu svakodnevice. Premijerno su prikazani radovi More i Dani dok je filmove 13+ i Morska pjena publika već imala priliku pogledati na ZFF-u sklopu programa “Kockice”. Pored ovih radova u kategoriji kratki igrani film prikazan je i rad Objava Marka Magdića, koji korištenjem jednostavnih audio-vizualnih podražaja kreira interesantno horror okruženje.

“13+” (Nikica Zdunić)

Kako to izgleda tranzicija iz djetinjstva u zrelost? U kojem momentu i zašto igračke i hobiji bivaju potisnuti u drugi plat dok primat preuzima zabrinutost fizičkim izgledom te potraga za sobom, modeliranje i ukalupljivanje u društvene norme. Nikica Zdunić svojim radom “13’” prikazuje nam period u životu koji nas je formirao, a olako ga zaboravimo. Mlada redateljica vjerodostojno oponaša stvarnost, bez posezanja u društvene ekstreme, te pokazuje da i ono “obično” dosta često promakne ljudskom oku pa ga je potrebno pogledati na filmskom platnu.

“Morska pjena” (Igor Jelinović)

Morska pjena, kratki igrani film prikazuje nam Miru i Izabelu, prosječne osobama u kasnim dvadesetim godinama života. Premisa ovog rada mogla bi se opisati kao film Before sunrise smješten u hrvatsko društvo danas. Izabela studira, jer to ipak svi danas rade, mada ona ustvari želi raditi u salonu ljepote, sređujući damama nokte. Miro je ovisan o samohranoj majci, a dane provodi vozeći se u gradskom prijevozu, promatrajući ljude. Jednog dana ugleda Izabelu, smisli plan kako da se upoznaju (jer naprosto nije mogao da joj priđe i kaže bok) a potom ih pratimo dok razgovaraju na prvom sastanku. Autor filma Igor Jelinović svojom reprezentacijom “izgubljene generacije” uspijeva nas nasmijati do suza, bez da izlaže svoje likove ruglu, nego svakodnevici.

More” (Igor Šeregi)

Sjećate li se obiteljskih ljetovanja na more? Odete u apartman koji je 50m udaljen od mora, ali 1km udaljen od plaže, majka je tu da čita knjige, otac da odmara kao i doma, samo uz manje odjeće, a djeca tinejdžeri su tu da se dosađuju i provode svoje vrijeme za mobitelima i prinosnim igračkim konzolama. Naravno, tu je i apartman u kojem se sve raspada i kiša, koja je od čitavog ljeta baš taj tjedan odlučila da pada. Ubacite u tu formulu Kseniju Marinković i Gorana Navojca i dobili ste kratki igrani film “More”. Nakon 15 minuta ove komedije zaželjet ćete da autor filma Igor Šeregi svoj rad pretvori u dugometražnu komediju!

“Dani” (Zoran Stojkovski)

Zasigurno najozbiljniji rad prvog dana revije FRKA bio bi film Dani Zorana Stojkovskog. Film prati diplomiranog elektro inženjera Angela Mitrovskog koji pokušava pronaći posao zato da bi mogao ostati živjeti sa svojom djevojkom u Hrvatskoj. A onda “Kvaka 22” situacija! Nakon razgovora za posao poslodavac mladiću obećava radno mjesto, uz to da počinje raditi za 14 dana, ali Angel je u poziciji gdje mu je od 90 dana gostovanja u zemlji EU ostalo svega 5 dana. Mladi autor Stojkovski u duhu velikog Kena Loacha uspijeva nam prikazati vrli birokratski svijet hladnih poslodavaca, radnika za šalterima s nedostatkom empatije te ambasada koje ne obavljaju svoje poslove, ako ti poslovi nisu kokteli i proslave.

Drugi dan filmske revije FRKA prošao je u znaku fantazija, kako u cjelodnevnom repertoaru, tako i u selekciji kratkog igranog filma. Publika je imala priliku ponovno pogledati film Igra malog tigra Jasne Nanut kao i fantastični rad Lovre Mrđena Fabijan koji je svoju premijeru doživio u sklopu ZFF kockica. Premijerno su prikazani radovi Party redatelja Ivana Stanića te Severina Brune Mustića. U selekciji kratkog igranog filma našao se još i film Nije odgoj Tomislava Šobana, koji je prikazao drugu stranu kreiranja umjetničkog djela, te način na koji publika  (ne)percipira kreativni rad.

Party (Ivan Stanić)

Ivan Stanić, svojim kratkim igranim filmom Party iznenadio je publiku na reviji FRKA. Film o momku i djevojci koji dilaju kako bi preživjeli i vratili dugove više ostavlja dojam uvodne sekvence nekog ozbiljnog dugometražnog filma, nego kao samostalna kratkometražna cjelina. Kaja Šišmanović i Roko Sikavica savršeno su se uklopili u estetiku filma kojim obiluju neonske nijanse plave ljubičaste i zelene. Redatelj Stanić u jedanaest minuta uspijeva nam približiti protagoniste dovoljno da krenemo sebi postavljati pitanja o njima. Tko su protagonisti, što ih je dovelo na ulicu, te što im se sprema nakon noći na zabavi ostaje neodgovoreno, tjerajući publiku da žudi za još događaja iz ovog tamnog svijeta koji nam je priredio redatelj Stanić!

Severina (Bruno Mustić)

Svi oni koji žele vidjeti Severinu Vučković u novom filmu Brune Mustića, očekuje jedno pozitivno iznenađenje. Redatelj Mustić postavlja na film igru celebrity kulture, gdje redefinira pravila što zvijezda zaista jeste. Gledajući film, veoma brzo ćemo primijetiti plodove digitalizacije društva, suludu ljudsku želju za perfekcijom. Instagram profili su tu da pokažu kako smo sexy, zabavni i imamo ispunjen život, ideal je biti mršav, ideal je da jelo ima specifičnu boju i naravno samo poznavajući slavne ljude i mi ćemo biti u centru pozornosti. Ipak, koliko je sve ovo bitno u životu, i zašto? Da li skrivamo ono loše jer nas je strah okoline ili istinu volimo samo kada smo u centru pozornosti? Da li je sve tako tamno u digitalnom društvu, ili nas ono ipak potiče da lakše prebrodimo teške trenutke u životu.

Igra malog tigra (Jasna Nanut)

Igra lova na ljudske nesavršenosti, različitosti u karakteru, glavna je tema kratkog filma Jasne Nanut. Tomo je savršeni neženja, na njemu se vidi da zaista posvećuje pozornost svom izgledu, kao i da drži svoj vlastiti stan urednim dok je Boška odlučna dama koja zna uživati u životu. Ipak nije sve tako sjajno, Tomina urednost i želja za zdravim životom je opsesivna dok slobodnjački život Boške, gdje dopušta sebi uživanje u malim trenutcima, ostavlja dojam nezrelosti. Da li je dvoje ljudi, koji su uveliko prešli tridesetu godinu (lagano ulaze u četrdesetu) dovoljno zrelo i spremno odreći se svojih ustaljenih rutina i promijeniti se i stupiti u “harmoničnu ljubavnu vezu” ili su toliko navikli na svoju samoću i mir da za njih ne postoji savršen partner. Više o filmu u FRKA recenziji!

Fabijan (Lovro Mrđen)

Kako sačuvati djetinjstvo od toksične okoline? Naravno, kreirajući imaginarnog zaštitnika. Desetogodišnji Jan živi s majkom alkoholičarkom/ narkomankom te imaginarnim prijateljem Fabijanom kojem je došlo vrijeme da odseli iz njihovog stana. Više o filmu Fabijan možete pročitati u razgovoru s redateljem Lovrom Mrđenom.

fabijan

Igrani filmovi trećeg dana revije FRKA bazirali su se na temi smrti i obitelji. Filmovi Točka zarez, Prirodna pozicija, Cvijeće te Krošnje (o kojem piše Andrea Borović) uspijeli su prenijeti atmosferu kaotičnih porodica, njihovih specifičnim metoda brižnosti o bližnjem te situacija na rubu smrti. Potrebnu dozu vedrine u treći dan revije unijeo je Igor Jelinović s filmom Lula i Bručke koji prati avanture dvije tinejdžerice.

Točka zarez (Goran Ribarić)

“Točka zarez koristi se u slučaju kada bi autor mogao završiti rečenicu, ali odluči suprotno”, ujedno je možda i najozbiljnija završnica kratkometražnog filma na ovogodišnjoj reviji FRKA. Goran Ribarić u svojem filmu zadire u prostor depresije, životne monotonije te pitanja vrijednosti života. David, protagonista filma nakon neuspjelog pokušaja samoubojstva završava u bolnici, liječnici nisu na tragu onog što se dogodilo, njegova majka više brine oko nebitnih momentalnih sitnica nego svog sina, dok njegova sestra svakako ima previše toga u svojim mislima jer je u poodmakloj trudnoći te ima problema s mužem. Sobom okupiran svijet nije u stanju primijetiti probleme pojedinca, a ponekada pojedinac nije u stanju sam nositi se s pritiscima života, bilo da je u pitanju posao ili privatni život. Redatelj Ribarić filmom Točka zarez u gledateljima budi osjećaj melankolije, samoće i bespomoćnosti i pri tom nas ne želi izbaviti iz ovog stanja…

Prirodna pozicija (Tadija Tadić)

Mama je tu da odabere kćerki Jani savršenu odjevnu kombinaciju, mama je tu da brine što je ispravan poklon za vjenčanje Janine prijateljice, te je mama tu da kaže treneru njenog sina Nikole koliko dečko treba provesti vremena u utakmici vaterpola. Moglo bi se reći da je “prirodna” pozicija majke, u društvu, vječna briga o svojoj djeci. Ipak da li majke poznaju granicu između brige i opsesivnosti? S druge strane, koja je prirodna pozicija djece u jednoj obitelji? Je li na njima zaista da zanovijetaju i da ih je sramota ponašanja njihove majke? Kada su ptići dovoljno veliki da napuste gnijezdo ili im to njihova majka ne dopušta, tema je filma Prirodna pozicija Tadije Tadića. Velika pohvala svakako ide glumačkoj postavi Ivi Šimić, Gordani Gadžić i Filipu Ciboci koji su utjelovili ovu anksioznu obitelj te njihove prirodne pozicije.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s