Ziher.hr Najbolje što je filmska redakcija pogledala u 2016 godini (segmenti)

 http://www.ziher.hr/najbolje-sto-je-filmska-redakcija-pogledala-u-2016-godini/

U posljednjem tjednu 2016. godine, dok se opraštamo sa starom i pozdravljamo novu godinu, novinari filmske redakcije odlučili su složiti listu najboljih filmova koje su pogledali ove godine. Izbor nije bio lagan, mnogi filmovi nisu ušli na listu, a neki su zaslužili poseban spomen koji su i dobili na kraju članka.

10 Cloverfield Lane

Pojam Cloverfield prvi nas je put zaintrigirao 2008. godine s istoimenim filmom koji je pažnju publike privukao zbog nekonvencionalnog prikaza čudovišta u obliku found footage prikaza. Ove je godine Cloverfield dobio svojevrstan nastavak koji to zapravo i nije. Michelle i Emmett zatočeni su u podrumu naizgled paranoičnog luđaka Howarda koji ih uvjerava da se vani dogodio napad kemijskim oružjem i da je opasno izaći van. Dojam mračnoga i bezizlaznog stanja u kojem se nalaze likovi je snažan, ali nas ne prati cijelo vrijeme pa se tako film prelijeva iz trilera u dramu, iz horora u dramu, a na kraju ponovo seže u domenu misterije i akcije. Pravih odgovora nema jer je 10 Cloverfield Lane samo još jedan dio slagalice o priči o Cloverfieldu koja čini se nije ni izbliza završena, a upravo je to, osim kvalitetne izvedbe, čar ovog filma.

Arrival

Redatelj Denis Villeneuve proslavio se dramom o otmici Prisoners i potom trilerom o ratu na drogu Sicario, a u svojem novom SF filmu Arrival (2016) pozabavio se potpuno drukčijom temom – dolaskom izvanzemaljaca na Zemlju, točnije 12 svemirskih brodova koji su naizgled bez razloga odlučili posjetiti naš plavi planet i sletjeti na 12 sporadičnih točaka u svijetu (koje začudo nisu sve u Americi). Za razliku od filmova kao što su Alien, War of the Worlds, Battlefield Earth, Cloverfield i Edge of Tomorrow u kojima okosnicu problema čine otvoreno nasilno nastrojeni izvanzemaljci, Arrival spada u spektar filmova kojem pripadaju Contact, Interstellar i Gravity. Naglasak nije na nasilju već prvenstveno na pitanju “zašto ste došli ovdje” koje zanima svjetske vođe u filmu. Odgovor na to pitanje treba pronaći lingvistica dr. Louise Banks (Amy Adams), a da sudbina svijeta leži na ramenima takve osobe vrlo je originalna ideja i pravo osvježenje u SF žanru.

The Happiest Day in the Life of Olli Mäki

Zasigurno jedan od najsimpatičnijih filmova godine. Inspirirano i rađeno po istinitoj priči u kojoj se Olli Maki, pekar iz Kokkole, bori za titulu svjetskog boksačkog prvaka u perolakoj kategoriji. Kroz okruženost pritiscima javnosti, njezinim plastičnim i prozirnim nadanjima te velikim očekivanjima, shvaćamo koliko je život ponekad u svojoj suštini čudnovato nepravedan. Suočeni smo s licemjerjem i pretvaranjima, ulizivanjima i nemogućim misijama, a s druge strane stoji vrlo jednostavno objašnjenje i rješenje svih problema. Mnogi će reći da „ljubav zasljepljuje“, ali život ponekad čine zaista mali trenuci koji su puno više vrijedni naše pažnje od očekivanja većine koja ni sama ne zna što to znači sreća drugoga.

Houston, We Have a Problem!

Slovenski dokumentarist Žiga Virc 2012. godine obećao je razotkriti jednu od najbolje čuvanih tajni bivše republike, onu o Jugoslovenskom svemirskom programu, a potom šutio o filmu do prvih mjeseci 2016. Pozitivne reakcije publike iz kina i s festivala dokazale su da je ovaj doku-fikcijski rad vrijedilo čekati četiri godine. Houston, We Have A Problem pažljivim sklapanjem (i CGI oblikovanjem) arhivskih snimaka Tita te maštovitim prilagođavanjem trenutaka jugoslavenske historije ponudio je nešto novo lokalnoj publici, savršenu filmsku laž. Redatelj ne ostavlja stvar na ovoj jednostavnoj igri historije i fikcije i upravo implementiranjem slovenskog pop-filozofa Slavoja Žižeka kako bi stvorio „meta sloj“ radnje, gdje parodira modernu televizijsku dokumentarnost, zaslužuje se naći na ovoj listi.

Ne gledaj mi u pijat

Debitantski dugometražni film perspektivne redateljice Hane Jušić odjeknuo je na domaćoj filmskoj sceni. Ne gledaj mi u pijat nastavak je autoričinih stilskih i tematskih preokupacija vidljivih kroz ranije kratke filmove s kojima se predstavila širokoj publici. Ovaj film, koji tematizira mikrokozmos patrijarhalne obitelji, dobio je svoje najveće priznanje ušavši u paralelni program filmskog festivala u Veneciji. Originalan, autentičan i s paletom sjajnih uloga, Ne gledaj mi u pijat spada u sam vrh domaće filmske produkcije posljednjih godina.

The Neon Demon

The Neon Demon je vizualno neprikosnoven film, s nevjerojatno talentiranom glumačkom postavkom u spektru od mladog Karla Glusmana (Murphy iz filma Love od Gaspara Noé), preko Jenne Malone (kojoj je ovo uloga karijere) pa do Keanu Reevesa. Već na press konferenciji filma u Cannesu, Refn je naglašavao da je film u današnjici umjetnička forma od koje publika zahtjeva vizualnu osjetilnost, te da se kreativnost redatelja izražava kroz stvaranje šoka i implementiranje ideja kod gledatelja, a The Neon Demon upravo to i uspješno čini.

Rogue One

Rogue One nije priča o junacima koji su naprosto sudbinski predodređeni za velike stvari, to je priča o malim ljudima koji su postigli veliku stvar i bez kojih bi Rebel base u Episode IV svakako nestao s lica svemira. Premisa filma podsjeća na prolog Terry Pratchettovog romana „Guards! Guards!“ koji ide ovako nekako: „U ovoj priči radi se o ljudima čija je svrha, u bilo kojem djelu herojske fantazije, umrijeti u trećem poglavlju knjige (ili u prvih 10 minuta filma).“

Rogue One jedan je od boljih filmova ove godine, ne samo zato što je dokazao da spin-off filmovi također mogu biti kvalitetni s dobrom glumačkom postavom, već zato što naglašava da bez “običnih ljudi” Episode IV ne bi imao tako sretan kraj te je također podsjetnik da mehanizam ne može funkcionirati bez svih svojih dijelova. Iako se Disney ogradio od bilo kakve političke i ideološke poruke filma, to je poruka od koje ipak ne može pobjeći. Film slavi one koji poduzmu nešto, bilo da su dio sustava ili izvan njega te naglašava važnost akcije naspram pasivnosti.

Snowden

Filmom Snowden, Oliver Stone vratio se u formu i to u velikom (i svojem) stilu. Pretpostavio nam je svojevrsnog antijunaka (za Amerikance) i heroja (na nas), američkog zviždača i bivšeg zaposlenika CIA-e i NSA Edwarda Snowdena koji je probudio duhove objavom dokumenata koji prokazuju američku špijunažu prijateljskih i nešto manje prijateljskih država. O ovakvim osobama trebalo bi se puno više pisati, snimati filmovi i voditi svojevrsne tribine koje bi probudile ljude iz sveopće nezainteresiranosti za bitne globalne manipulacije koje se događaju posljednjih godina kada je razina korisnika interneta i osobnih računala premašila sve moguće granice. Snowdena je utjelovio Joseph Gordon-Levitt, a s obzirom na prikazano u gotovo dva i pol sata filma, jedan je od glavnih kandidata za uzimanje Oscara u kategoriji najbolje glavne uloge.

Swiss Army Man

Zasigurno jedan od najzanimljivijih filmova godine je Swiss Army Man. Iako je po žanru komedija, film ima dublje dramatične elemente i krajnju poruku o tome da u najgorim trenutcima života čovjek može pronaći oslonac na najčudnije načine. Radnja prati Hanka (Paul Dano) koji se nakon brodoloma nađe sam na pustom otoku usred Pacifika, a od suicidalnih misli pozornost mu skreće sklapanje neobičnog prijateljstva s mrtvim tijelom nasukanim na otoku. Iako je sam film izviždan na festivalu u Cannesu, kritičari prediciraju oskarovsku nominaciju Danielu Radcliffu, koji, kako bi se udaljio od Harry Potter franšize, u posljednje vrijeme bira vrlo zanimljive uloge pa tako i ovu gdje cijelo vrijeme glumi leš. Swiss Army Man je jedan od onih filmova koji vas ili oduševe ili vas uistinu zgroze, ali u svakom slučaju ne ostavljaju ravnodušnima.

Zootopia

Zootopia je osigurala mjesto u samom vrhu Disneyjeve produkcije i iako je zapravo riječ o animiranom filmu, to ga ne čini manje vrijednim pažnje i pohvala. Vrlo slojevita i aktualna priča o predrasudama, upornosti i zapadnjačkom društvenom uređenju nudi ponešto za sve uzraste. Spomenute su teme vješto upakirane u uzbudljivu i simpatičnu radnju koja prati Judy Hopps, prvu zečicu policajku, koja se želi iskazati i dokazati u životinjskom glavnom gradu Zootopiji. Osim što je poučan na nenametljiv i prirodan način, Zootopia je također vrlo duhovit i maštovit film. Scena s ljenjivcima birokratima jedna je od genijalnijih scena uopće odgledanih ove godine.

Poseban spomen zaslužuju filmovi: Toni Erdmann – komedija koja je očarala kritičare, Ustav Republike Hrvatske – film pun autoironije i sarkazma na hrvatsku stvarnost , Nocturnal Animals – meta-triler redatelja Toma Forda i Gazda – film koji ne kritizira samo Ivicu Todorića, već i hrvatski mentalitet.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s