Ziher.hr recenzija “The Red Turtle”

http://www.ziher.hr/crveni-otok-tisine-the-red-turtle-m-d-de-wit/

Kada su 3.8.2014 zapadni mediji masovno prenijeli vijest da se Hayao Miyazaki, jedan od osnivača studia Ghibli, povlači iz svijeta animacije nakon filma „The Wind Rises“  te da japanski gigant animacije zatvara svoja vrata, svijet je pomislio da je došao kraj nezaboravnim animiranim fantazijama s istoka. Fanovi su s tugom očekivali  posljednji rad „The Tale of the Princess Kaguya“ najavljen za zadnji kvartal 2013. Svi su se pomirili s tužnom sudbinom studija starog 29 godina, a potom se dogodilo čudo, Ghibli je najavio film „When Marnie Was There“ za sredinu 2014 godine. Fanovi su ponovno oplakivali kraj Ghiblija, otišli pogledali još jedan “posljednji“ rad i to je bilo to,  ili ustvari ipak nije? Kada je početkom 2016 najavljeno da studio Ghibli prezentira najnoviji rad „The Red Turtle“ na Cannes Film Festivalu, fanovi su napokon odlučili da istraže šta se ustvari zbiva, prekopali internet i pronašli izjave iz 2014 u kojima Toshio Suzuki, drugi od osnivača, govori kako se pripremaju „velike izmjene u svim aspektima rada“ te da studio odlazi na „kratki predah“ kako bi odabrali novi pravac u kojem će poslovati u budućnosti.

Gdje je danas studio Ghibli?

Zapadni mediji u prevodu ove izjave s japanskog očito su odlučili da prevedu stvari na jezik senzacije umjesto engleskog, i sva oplakivanja i žaljenja japanskog animacijskog giganta očito su bila uzaludna. Ghibli je samo promijenio pravac svojih radova, i to se najbolje vidi upravo radom „The Red Turtle“. Šta je u ovom filmu novo u odnosu na Ghibli koji poznajemo? Za početak tu je Holandski redatelj kratkih animiranih filmova Michael Dudok de Wit, kojeg su Toshio Suzuki i Isao Takahata, treći osnivač studija, kontaktirali neposredno prije medijske najave o „promjeni smjera“, te pitali da li može snimiti film sa sličnim osjećajima koje nudi u svom kratkom radu „Father and Daughter“. Nakon što su dobili prve skice od redatelja za film, u priču su odlučili da uključe francuski studio „Wild Bunch“, koji je do tada bio internacionalni distributer Ghiblija. Tijekom procesa kreiranja filma došla je i hrabra odluka da se uklone dijalozi, i tim napravi animirani rad koji će govoriti svima, bez obzira na godine ili geografsku poziciju.

Na otoku tišine i emocija

M.D. de Wit donosi nam priču o čovjeku, koji nakon brodoloma dospijeva na pusti otok, daleko od ostatka svijeta. Osim njega, na otoku obitavaju kornjače, krabe i ptice, pa se protagonista, očito željan ljudskog društva, odlučuje izgraditi splav, kojim ima namjeru da otplovi s otoka. Prvi prvom testiranju, splav se raspadne a čovjek se vraća na obalu kako bi ponovno pokušao konstruirati plovilo. Ovog puta, sa većim splavom, odlučan da pokori more, isplovljava, a rezultati bivaju gotovo pa identični onima s prvim splavom, uz jednu iznimku, on ovog puta primjećuje da mu crvena kornjača uništava splavove. Ljut, i još odlučniji, vraća se da gradi treće plovilo, a sreća mu se osmjehuje te plima izbacuje crvenu kornjaču na plažu. Primijetivši životinju koja mu je već dva puta pomutila planove, u bjesnilu napada, razbija joj oklop, a ona postaje predivna djevojka. Sada, kada nije jedino ljudsko biće otoku, brodolomnik i djevojka-kornjača kreću u potragu što to zaista život jeste.

Inspiraciju za animiranu otočnu bajku, redatelj crpi iz knjige kratkih priča Kwaidan autora Lafcadio Hearna (Redatelj je čitao po preporukama studija Ghibli), dok neke konkretne motive svakako preuzima iz romana Robinson Crusoe. Ovu snažnu bazu de Wit zatim oplemenjuje istočnim filozofskim mislima Taoista iz kojih probire spiritualnu konekciju čovjeka i prirode, kako bi dobio potpun i zanimljiv film. Malo je toga što se o ovom radu može reći a da se ne ode u teritorij kvariša, stil animacije na prvu se doima više francuskim a tek detaljnijom analizom razvija se svijest da u odabiru boja i kadriranju prevladava utjecaj Japana. Priča, slagana iz različitih kultura, zaista funkcionira i bez problema nosi gledatelje valovima emocija svega 80 minuta, a potom ih izbacuje na obale stvarnosti spokojne i sretne.

Borba za najbolje animirano ostvarenje 2016 godine biti će velika na predstojećim Oscarima, ako uzmemo u obzir da pored „The Red Turtle“ u 2016 su izašli animirani filmovi „Zootopia“, „My Life as Zucchini“ i „Kubo and Two Strings“. Ono što izdvaja ovaj film, i moglo bi mu donijeti prestižnu nagradu, svakako je emotivna životna priča, jedinstvenost kojom tišina progovara, i stil animacije koji naprosto ostavlja bez daha.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s