Ziher.hr recenzija filma “Captain Fantastic”

http://www.ziher.hr/najbolji-tata-na-svijetu-captain-fantastic-m-ross-2016/

 

Sedmočlana obitelj, nekonvencionalnog životnog stila, u odjeći iz 70-ih, tako je otprilike izgledala promocija kroz trailere, plakate i sinopsis za film „Captain Fantastic“. Marketing tim očito je želio potencijalnu publiku uvjeriti da je u pitanju Matt Rossov pokušaj da napravi bajkoviti rad u stilu Wes Andersona, i to je sretna okolnost (dobro promišljen potez) koja će privući ljude da pogledaju ovo djelo. S druge strane, sam film niti u jednom momentu ne pokušava da bude „The Royal Tenenbaums“, „The Darjeeling Limited“ ili „Moonrise Kingdom“, nego gradi svojstven i prizemljen svijet obitelji specifičnog životnog stila, što je bolje od onog iz marketing kampanje.

Captain Fantastic je priča o Benu Cash (Viggo Mortensen), osobi koja se posvetila jedinstvenom životnom stilu, u skladu s pravilima prirode i znanjem kao temeljnom ljudskom vrijednosti. Antikapitalistički filozofski životni stil, koji Ben pokušava da sprovede i među svojih šestero djece, blago podsjeća na živote religijskih skupina poput Amiša svojom rigoroznošću  i separacijom od ostatke svijeta. Kroz film se upoznajemo s porodicom Cash kako putuje, iz šume Pacifičkog jugozapada u Novi Meksiko, na posljednji ispraćaj majke/supruge Leslie. Oni skupa love i uzgajaju svoju hranu, imaju striktnu tjelovježbu te se sami školuju iz oblasti književnosti, filozofije, politike i znanosti. Tehnologija i brendovi za njih su beznačajni, ono što se cijeni u ovoj maloj zajednici su samostalnost i lični stavovi koji se mogu argumentirati.  Naravno tu dolazi do velikog zapleta, kako ostatak svijeta reagira na Cashove te da li su djeca između 8 i 18 godina sposobna ustrajati u idealima izoliranog svijeta koji im nudi otac ili im je potrebno nešto više od Benove utopije.

Noam Chomsky zaslužuje svoj praznik!

Glumačka karijera Matt Rossa, mogla se blago osjetiti u njegovom redateljskom prvencu „28 Hotel Rooms“ dok u „Captain Fantastic“ još više dolazi do izražaja, na pozitivan način, kroz likove koji istovremeno zabavljaju i pokazuju izrazitu snagu, pa ih  je jednostavno zavoljeti i razumjeti zbog njihove iskrenost. Svako od Cashovih dobiva svoj moment u kojem blista sa „jedinstvenim sposobnostima“ u spektru od lova do razumijevanje deklaracije nezavisnost (ili znanja da je Noam Chomsky rođen 7 decembra i zaslužuje svoj praznik.) Likovi Bena i njegovog najstarijeg sina Bo-a (George MacKay) idu korak dalje te dobivamo i uvid u njihova osjećanja. Emotivnost je zasigurno najbolje iskazana u liku Bo-a koji pokušava funkcionirati u skladu s ostatkom svijeta, zaljubiti se, studirati na nekom od velikih univerziteta ali opet ne ugroziti svoj odnos s izoliranim svijetom koji je izgradio njegov otac Ben.

Lik Bena u sebi nosi posebnu kompleksnost, djeca vole njegovu blagu narav i poštuju ga dok zna biti i neupitan autoritet. Ben kroz film doživljava transformaciju, blago se prelama pod pritiskom okoline i emotivnim stanjem u kojem se nalazi zbog gubitka supruge, ali Viggo Mortensen uspijeva održati balans ovog lika. Viggo, po prvi put u posljednjih pola decenije nalazi se u ulozi koja zahtjeva potpunu posvećenost i on to pruža, koliko kroz zadane dijaloge toliko i kroz pokrete i facijalne ekspresije ispod Benove brade koja skriva emocije.

S druge strane utopije

Redatelj Ross je posvetio mnogo vremena u izgradnji karaktera i učinio više nego odličan posao, s druge strane njegova priča se nalazi u totalnoj disharmoniji. „Roadtrip“ komedija nije mjesto na kojem se može mnogo šta učiniti, ali Ross uspijeva da ovaj prvi dio filma bude zabavan i zanimljivim s brojnim komičnim scenama i detaljnim scenama. Drugi dio filma, porodična drama sukoba generacija, pripada klišeu gdje je na prvu vidljivo da će netko od likova preispitati svoja uvjerenja i donijeti veliku promjenu u životu u svrhu da se ponovno postigne obiteljski mir. Likovi koji su pažljivo oblikovani u prvom dijelu filma mogli su ponuditi više, kreirati smislen i kaotičan sukob, obitelj Cash je imala potencijal da dovede gledatelje u situaciju da preispitaju sve što su vidjeli i zapitaju se šta će se desiti na kraju s porodicom Cash, ali umjesto toga dobili smo mnoštvo scena koje su već previše puta viđene u porodičnim dramama i ne odgovaraju karakterima s početka filma.

Srećom Ross nas ne pati publiku predugo blagom porodičnom dramom i brzo dolazi do velikog finala i izvedbe pjesme “Sweet Child O’ Mine“ koja će se gledateljima urezati duboko u sjećanje. Na kraju, Captain Fantastic (nažalost) nije kompleksna društvena priča o pripadnosti i životnim odlukama nego pametni porodični film za uživanje jednog nedjeljnog popodneva.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s