KARIKE: A guide to SFF: Evolution

http://magazinkarike.com/a-guide-to-sff-evolution/

 

Lucile Hadžihalilović, jedna od najutjecajnijih filmskih lica novog francuskog ekstremizma uz svog muža Gaspara Noea, nakon 12 godina vratila se sa istinski vrijednim doprinosom za ovaj jedinstveni pokret. „Evolution“ je rad u kojem Lucile bez imalo suzdržavanja iz svoga uma porađa besramno surealni umjetnički svijet koji istovremeno opušta i zgrožava.

“Evolution“ prikazuje izolirano otočno društvo, sačinjeno od dječaka pretpubertetske dobi te njihovih odgajateljica, u ranim dvadesetim godinama, androginog izgleda. Kroz mirni otočni svijet vodi nas desetogodišnjak Nicolas (Max Brebant) koji svoje slobodno vrijeme provodi crtajući u svoj blokić stvari koje ne postoje na otoku, (te je teško povjerovati da je itko od otočana ikada vidio/stupio u kontakt sa tim predmetima) dok drugi dječaci iskazuju svoju avanturističku stranu plivanjem, istraživanjem te kopanjem po pijesku. Nakon što jednog dana uoči beživotno tijelo dječaka (sa morskom zvijezdom na trbuhu) na morskom dnu, Nikolas počinje propitivati društvo u kojem živi, te se čitav otočni svijet oko njega upada u beskrajne dubine lucidne bajkovitosti.

Lucile Hadžihalilović u filmu zaobilazi sve konvencije prikladnog, te šokirajući gledateljstvo pokušava istovremeno vršiti suptilnu društvenu kritiku alijenacije slobodnih umova kao  ostaviti priču otvorenom za pitanja te individualne interpretacije. Potpuna suprotnost priči su djelovanja kamerom i ispred nje. Tako je kolor paleta u filmu usmjerena na svijetlije tonove, sa posebnom naklonosti ka hladnim bojama koje opuštaju te u kombinaciji sa predivnim morskim kadrovima prizivaju sebi. Sama gluma je blaga, suptilna i prirodna te na momente zavodljiva u svojim melankoličnim intencijama. Upravo kontrast između priče te dešavanja vezanih za kameru budi se osjećaj mučnine u stomaku svojim prizivanjem ka estetičkoj nelagodnosti

„Evolution“ je iznimno umjetničko djelo, usmjereno na prenošenje osjećanja vizualnim podražajima, koje duboko u pozadinu gura svoju narativnu stranu. Djelo koje je kulturohulno nazivati filmom, svoju publiku će pronaći u onima koji istinski razumiju emocije i umjetnost.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s